OPROST NA MOJ NAČIN

(pjesma rođena u djetinjstvu i davno zapisana i objavljena u zbirci Kockanje)

Ali više nije tako. Naučila sam da pravi oprost znači i zaborav. Tu jako pomažu energetske tehnike, odtapkam ljutnju i zamjeranje ili nekom drugom vježbom otpustim tešku i štetnu emociju i kad sljedeći put susretnem osobu koja me je povrijedila pomislim:

– Zbog čega sam se ja ono ljutila? O čemu se radilo?

I tada znam: oprostila sam. Točnije, povrijeđenost i ljutnju nisam pohranila u tijelo. Jer, tijelo je skladište nesvjesnog. Tu, u tom tijelu koje bi trebalo biti hramom čistoće i ljubavi, spremamo kojekakve nerede. Umjesto da uživamo u božanskom savršenstvu kojim smo nagrađeni za još jednu hrabrost vraćanja na Zemlju.

Da, naučila sam. Voljeti svoje tijelo. Tijelo koje je dovoljno mudro pa mi je oprostilo i zaboravilo što to nisam učinila puno ranije.

Ali, “nikad nije kasno imati sretno djetinjstvo”.