Poezija
PRIČICA O MRAVU
Dobro jutro rekao je ne osvrčući se
nastavio svojim okomitim putem niz okvir
prozora Dobro jutro nisam odgovorila
prosto nisam vjerovala mravu da poznaje
riječi Njegov je zadatak Ne da govori
Spuštao se vojničkim korakom sve niže i niže
k jučerašnjim mrvicama mene Dobro je što
nisi baš neka domaćica dalje je pričao
Plakalo mi se O kako mi se Zbog čišćenja
Neodlučnosti i krivnje Sve jače mi se
Ali najgore je bilo kad je odnoseći plijen
Nekim čudnim izmijenjenim glasom dodao
nastavio svojim okomitim putem niz okvir
prozora Dobro jutro nisam odgovorila
prosto nisam vjerovala mravu da poznaje
riječi Njegov je zadatak Ne da govori
Spuštao se vojničkim korakom sve niže i niže
k jučerašnjim mrvicama mene Dobro je što
nisi baš neka domaćica dalje je pričao
Plakalo mi se O kako mi se Zbog čišćenja
Neodlučnosti i krivnje Sve jače mi se
Ali najgore je bilo kad je odnoseći plijen
Nekim čudnim izmijenjenim glasom dodao
Ne brini Ja sam onaj kojeg si već jednom
zgazila
zgazila
MOJA VELIKA MAMA
Moja velika mama
Trebalo mi je
Za prepoznati je
Pedeset godina i još deset
pa onda još malo više od jedne
godine Trebale su mi te suhe i žedne
Da prestanem biti siroče
Moja velika mama
Svilom svoje naravi grli me
i tepa glasom vodenog Mjeseca
Moja velika mama
dopušta da svuda i nigdje
opet budem mala
opet čudna
Jer noć je moja velika mama
noć točkasta
i budna
