Proza

NEKA BUDE KAO DA SAM TE VOLIO (odlomci)

Don nije znao puno o bojama, ali je bio boja, ponekad jedna te ista nekoliko dana, ponekad svake večeri druga. Kad je Iva bila blizu, narančastocrvena tekla mu je iz prstiju, a kad ga je napuštala vene su mu postajale plave i tintene, mogao je njihovom tamnom tekućinom ispisati roman. Ipak, nije pisao. Ruke je koristio za ulaženje u tuđa tijela, skalpelom je rezao meso ostavljajući iza sebe trag. – Igraš li se Boga, pitala ga je jednom Iva. – Misliš kako možeš bolje od njega? Nije se ljutio. Njezina su se pitanja odavno poznavala s njegovima. Čak su i odgovori bili isti. – Popravljam ljudske greške, a onda Bog iza mene popravlja moje, obično bi joj odgovorio.